Sinja

"Ko zna da ne zna - najveći je" Lao Tse

13.04.2008.

Kad ostane tišina....

Čika-Kemo je svirao Posmrtni marš. Zvuk trube nadjačao je vjetar.

Cvijeće je svojim bojama razbilo turobnost crnine i blijedilo lica.

Kad spuste sanduk , kad baciš ružu i grumen zemlje i čuješ tup, onda je zaista kraj i taj momenat najrječitije govori o prolaznosti svega.

Prije par dana sahranila sam majku. Je li običaj u tim krajevima tako zvati baku, ja ne znam, ali ja sam je tako zvala i svi ostali unuci koji su došli prije i poslije mene.

Tuga, nevjerica, osjećaj da je tako bolje nego da se živ čovjek onako pati, evociranje uspomena koje mame blag osmjeh na tužno lice, familija koja se nije vidjela sto godina, familija koja se nikad u životu nije vidjela, gužva, razgovor, rastanci, lažna obećanja da ćemo se odsad češće viđati a ne samo na sprovodima – to je uglavnom ono što doživljavamo nakon što izgubio nekog dragog.

Tek kasnije, kad ostanemo sami, kad nas obavije tišina, osjetimo svu silinu gubitka...


04.04.2008.

Izvinjenje jedne šuše

Duboko se izvinjaJEm gospodi parlamentarcima jer ja zaista nisam bila svjesna koju oni muku muče obavljajući svoj posao te kako su za tu muku bezobrazno podplaćeni.

Ono što jutros pročitah u novinama otvorilo mi je oči.

Svi oni razlozi PROTIV prijedloga o povećanju njihovih plata pali su u vodu kad pročitah razloge ZA.

Imaćemo odljev mozgova, viču oni upućujući usput sami sebi kompliment. Jer niko neće htjet da spava..pardon-radi, u parlamentu za mizernih dvije 'iljade maraka. Pih, šta je to!

Pa to nije dovoljno, vele modno osvješteni zastupnici, ni za pristojnu obleku!

Jedna od glavnih osobina dobrog parlamentarnog zastupnika je da je uredno podšišan i da mu krava ide uz odijelo, napomenuo je mudro gosn. Lozančić.  A to treba platiti!

Jašta...

P.S. "Sad svaka šuša na ulici priča o plaćama zastupnika", izjavio je jedan od gospode.

 

04.04.2008.

Pobjednici

Dvije teške stvari su mi na pameti već duže vrijeme i sve drugo o čemu mislim i što radim je samo bjeg, kratka relaksacija...

Jedna stvar je jako privatna; neko koga volim kopni i to mi je suviše bolno da bih o tome pisala.

Zbog druge stvari ću započeti priču ponovo...

Haj. Ja sam Sinja i ja sam naivna.

Da, da, postoje i takva udruženja anonimnih naivaca.

Sama sebi ispadnem naivna kad se navijem i zapjenim objašnjavajući nekom zašto je ova građanska inicijativa nešto najbolje što nam se desilo u zadnjih 10 godina.

Konstantno se trudim da bar one najbliže probudim i trgnem iz uspavanosti. Turam im peticije pod nos, obavještavam o svemu, ali slaba fajda...

«Jel to ono što bude svake subote?»

«Kak'i protesti?»

«Dobro, dobro, što si dosadna, iću!»

To uglavnom dobijam kao odgovor...

Nisam dovoljno oštra, elokventna, sposobna...da nekog ubjedim u nešto, šta li?

Opet, ni mama i tajo nisu sve to ( i više ), pa opet sjede gdje sjede...

Glava mi je ko cocin bubanj non-stop, čvorići u želucu više nisu čvorići nego mornarska čvorčina.
Imam strašnu tremu pred Nedelju u sedam.

( 09.02.2008. )

Priča o protestima ponuđena u večerašnjem izdanju Zabranjenog foruma je bila, po mom mišljenju, najbolja TV-realizacija ove teme dosad.

Jest da me je onaj lepi Aca izbaciv'o iz papuča ponavljajući uporno pogrešne rezultate ankete  koji nemaju žive veze s onim što sam ja svojim očima vidjela na portalu Pink televizije, al' eto... neću mu zamjerit da ne ispadnem sitničava.

Dosta što sam naivna...


 

01.04.2008.

Polako ba...

Dobila sam 'ladan komentar, ne samo od jedne, nego od više mojih prijateljica koje mi nedvosmisleno poručuju:
«Tebi je vakat rađat».

Ko biva bezveze se zajebavam okolo – protestima, onim jadnim psima u azilu, kulinarstvom, fotografiranjem, filmovima, predstavama, blogom .
Eto ne znam šta ću od sebe pa se bavim glupostima umjesto da fino poradim na tome da opravdam svoje postojanje na zemlji razmnožavanjem k'o što sav normalan svijet radi.

Da ne pričam o svojim roditeljima i njihovim očekivanjima...
Doduše tata se sad uglavnom bavi kladionicom pa ne znam jel mu išta drugo na pameti, a mama samo čeka momenat da me bocne što joj, zaboga, ne proizvodim unuke dok je još pri snazi!

Nekad mi se sva ta priča o bijeloj kugi ne čini realna gledajući moje prijateljice koje su mahom već sve mlade mame.
Prije neki dan na radiju čujem kako u jednoj srednjoj školi u klupama sjedi dvadeset trudnica! Informacija je bila popračena izjavom direktorice te škole koja me je šokirala. Naime, gospođa ne smatra da je to alarmantno!
Ako neko zna koja je škola u pitanju, molim da me prosvijetli jer sam radio slušala u autu, vozeći se negdje kroz kanjon Vrbasa pa je signal bio slab, pola nisam čula kako treba.
Pa sve one tužne priče po novinama o porodicama s 12-oro djece i 0 primanja.... Tu ne vlada bijela kuga nego kuga gladi i neimaštine...

Ta žurba da se rađaju djeca, ako se izuzme biološki faktor, nekad mi tako ide na živce! Rađajmo i množimo se nek nas je što više pa ćemo biti najajči na dunjaluku!
Rađajmo i množimo se da možemo što bolje i brže isisat sve iz ove Zemlje koju tako beskrupulozno silujemo, uzimamo a ništa ne dajemo...
Tračamo hladne zapadnjake i njihovo planiranje porodice, civilizovano nastojanje da se ima jedno ili dvoje djece koji onda imaju sve u životu jer ima dovoljno svega za svakog.
Jok mi! Mi ih redamo jedno drugom do uha i tvrdimo da svako dijete ima svoju nafaku. Normalno da ima. Pitanje je kakva je ta nafaka...

Nisam ja bezosjećajna ili nezainteresovana za majčinstvo. Naprotiv! I ja želim dijete , eventualno... kad ja odlučim. Naravno, nisam blentava, znam koliko mi je godina. Al' mora li to bit baš danas?!

 
Druga strana medalje
Sudeći po onome što čitam ili vidim na TVu situacija s namjernim prekidanjem trudnoće nije nimalo naivna.
Podaci sa ginekološko-akušerskih klinika u Sarajevu i Tuzli su poražavajući – u prosjeku i šest abortusa dnevno, neračunajući privatne klinike i one abortuse koji se obave ilegalno ko zna gdje i ko zna u kakvim uslovima!
Pola od toga su abortusi kod maloljetnica.

Maloljetnice koje abortiraju, maloljetnice s trbuhom do zuba u školskim klupama...
Živimo u učmaloj sredini, gdje je sve sramota, gdje su ljudi zaostali (nema veze što imaju tri diplome na zidu , u duši su zaostali)...
Roditelji ne znaju kako bi pričali sa svojom djecom o seksualnosti ili rade još goru stvar pa «treniraju strogoću».
Djeca traže informacije na drugim mjestima, pogrešnim i nema tu hepi enda...

Rumunski film koji sam nedavno gledala i koji se zove «4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana» (prikazan je i na SFFu prošle godine) je film koji bi trebali puštati u školama.
sff.ba

01.04.2008.

Sarajevo



...Sarajevo, kristalna secanja
Sarajevo, od blata i snega
Otari mi inje sa ociju i cela
Izadi iz mene, izadi iz mene...

Sinja
<< 04/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930