Sinja

"Ko zna da ne zna - najveći je" Lao Tse

24.05.2008.

Tražili ste, gledajte :)

Još par slikica Jajca.




Hotel Jezero


Vodopad




Čaršija

15.05.2008.

Jajce

Ko je prije rata imao priliku da prođe kroz Jajce ili još bolje – da se u njemu na neko vrijeme zaustavi – imao je sreću da upozna tu divnu čaršiju u vrijeme kada je cvjetala.
 
Neka mi Jajčani oproste na ovim riječima ali danas je Jajce samo blijeda slika onog kraljevskog grada koji pamtimo. Vjerujem da bi se mnogi od njih složili samnom.
 
Ipak i za Jajce bi mogli svanuti bolji dani. U aprilu je UNESCO potvrdio da su ispunjeni uslovi za upis Jajca na listu svjetske baštine.
 
Ovaj grad bi mogao živjeti od turizma samo da je više pravde, a manje korupcije; samo da je više umjeća i htjenja, a manje onih koji za vlastitu korist podmeću nogu svakom ko pokušava činiti dobro za cijelu zajednicu.
 
Mnogo toga zanimljivog se u Jajcu ima vidjeti i o Jajcu ima čuti. Kulturno blago čeka vas na svakom koraku – srednjovjekovna tvrđava i crkva, Rimski hram boga Mitrasa, nekropole, hamam, džamija Esme Sultanije, katakombe... Jajce je grad-muzej gdje svaki kamen priča svoju priču.
 
Prirodne ljepote ovog kraja su nadaleko poznate. Nema onog ko ne zna za veličanstveni vodopad u srcu grada gdje se Pliva obrušava i ulijeva u Vrbas.
 
Meni se znalo – čim dođe raspust, pravac Jajce, kod majke. Sve mi je tamo bile zanimljivije i bolje nego u Sarajevu. Probudim se ujutru, a majka mi na tacni donese pečena jaja, mladi sir i vrhnje, kupljeno baš u srijedu kad je pazarni dan, i šolju mlijeka...Onda napravi kafu pa nas dvije sjedimo na blakonu i srčemo iz fildžana kaficu s mlijekom, a kad pogledam preko ograde balkona vidim djecu kako se igraju, vidim šljivik, krovove kuća, zvonik crkve... Blaženo djetinjstvo!
 
Nekoliko fotografija uslikanih prije par dana nadomak Jajca gdje se nalaze Malo i Veliko Plivsko jezero te vodenice na Plivi.
06.05.2008.

U zadnje vrijeme...

...među ljudima nalazim taštine na kile, u kesama od samozadovoljstva.
Zato se družim sa životinjama. Kod njih nema zloće.

01.05.2008.

Predah

Prvi maj - Međunarodni praznik rada obilježava se dva dana, javljeno je iz Ureda za odnose s javnošću Federalnog ministarstva rada i socijalne politikeOva odluka je u skladu sa Zakonom o praznicima (“Službeni list RBiH”, br: 2/93 i 13/94).
Prvog i drugog maja poslodavci, ustanove, organi uprave, kao i druga pravna lica neće raditi.

Evo osvanu 1. maj.
Nek vam je svima sretan i nek nam živi, živi raaaaad !

Ja ne radim, ofkoros, a probudila se sabahile, u pola 7, ko da ću na pos'o. I ustala, šta ću. Ne volim se ja prevrtat po krevetu i mrljavit satima.
On još spava. Neka ga. Ja pravim sebi kaficu, šaljem neke mailove koje sam davno trebala poslat, gledam prognozu vremena - kažu malo sunca, malo oblaka, ali nema kiše.

Nismo ništa posebno isplanirali za prvi maj. Ja ne radim četiri dana ali dragi radi već sutra i prekosutra, a najvjerovatnije i u nedelju. Njegov gazda je jedva preko usta prevalio "Hajd' nek ne rade 1-og". Manijak pravi.

Uglavnom su svi u nekom roštilj-aranžmanu ali mi zaista nismo imali vremena da se organizujemo i time bavimo jer smo proteklih dana rješavali stambeno pitanje.
Već gotovo pola godine prodajemo stan I evo izgleda da smo konačno uspjeli to završiti.
Već je stvar u proceduri ali ja kažem "izgleda" jer meni ništa nije gotovo dok nije gotovo. Kad zadnja marka bude na našem računu onda ću tek biti sasvim mirna.

Ne znam koja bi me muka mogla natjerati da se opet u to upuštam. To je takva zajebancija da to nije humano. Mjesecima ko švabo trajlala ponavljam jedno te isto kad me nazovu “povodom oglasa”. Gomila ljudi mi je prodefilovala kroz kuću. Najgori su mi bili oni što se ne izuvaju. Ti su u pravilu uvijek bili neki s titulama I ulaštenim skupim cipelama.

Eno, vrije mi voda. Odo’ zakuhat kafu, sjest’ I početi čitati nešto od ovog što kupih na sajmu. Počeću s Kišonom. Znam sigurno da će me nasmijati.

Živili!

Sinja
<< 05/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031