Svaka čast avokadima, papajama, karambolama i inom egzotičnom voću al' ja najviše volim sočnu, finu, hrskavu jabuku.

Jabuke u svim oblicima i kombinacijama obožavam!

Svježe, u piti, u kolaču, u šlafruku, u kombinaciji s orasima. Uh!

Nažalost, lakše mogu doći do tamo nekog dragon fruit-a nego do kakobogzapovjeda jabuke.

Obišla sam sve pijace, super-xafse, lokalne granape, isprobala razne sorte koje nude  naši vrli trgovci i pijačari  - Granny Smith, Golden i Red Delicious, York i one bezimene, ali nije to to!

Ja tačno znam kakva ta jabuka treba biti. Kad je zagrizem, a ona frca! K'o one s reklama za kaladont. Pa kad je pojedem do kraja da mi bude toliko slatka i u med da se stvori do te mjere da i košpe pojedem, a da mi srce ne pukne u ruci ko da je trulo.

Namjerila sam se u oktobru ići u Goražde kad upriliče manifestaciju Dani jabuke pa da pokušam, ako bude sreće, okončati svoju potragu koja je ravna onoj za Svetim gralom.

Nije moja opsesija jabukom ni religiozna ni mitološka ni bajkovita. Ne mislim ja dok je grizem ni na Evu ni na Snjeguljicu.

Ja sam samo jedna obična poguzija.